Upoznajte Marka Skendera, UniCro skijaša sa FISU Svjetskih zimskih sveučilišnih igara Lake Placid
Nakon 11 dana natjecanja i 85 disciplina u kojima su dodjeljenje medalje, FISU Svjetske sveučilišne igre Lake Placid službeno su završile, a mi smo tim povodom razgovarali s našim jedinim predstavnikom u dalekoj Americi - Markom Skenderom.
Jedini hrvatski predstavnik na ovom velikom natjecanju zabilježio je nastupe u trima disciplinama skijaškog trčanja. U sprintu slobodnom tehnikom na 1500m zauzeo je 25. poziciju ukupnog poretka, na 10km klasičnom tehnikom bio je 53., a na 10km slobodnom tehnikom 54. "Zadovoljni smo rezultatom, naročito kad vidimo koliko je jaka konkurencija i koji su sve poznati skijaši s velikih natjecanja ovdje", poručio je Markov otac i trener Zoran Skender. A evo što sve kaže Marko.
Kako je izgledao tvoj skijaški početak?
Marko: Moj početak bavljenja skijaškim trčanjem, i upoznavanje sa samim sportom, započelo je od moje treće godine. Tada sam kod bake i dide prvi puta stao na skije i počeo se interesirati, a želja za profesionalnim bavljenjem rasla je iz godine u godinu. Što sam više trenirao, više sam želio doći do natjecanja i ostvariti se na njima. Budući da mi je tata trener on me dobro mogao uputiti odakle i kako da počnem. Neke zacrtane ciljeve sam ostvario poput osvojenog Topolina u mojoj zadnjoj godini nastupa tamo, a prošle sam godine u tri utrke nastupio i na Olimpijskim igrama te imao čast nositi hrvatsku zastavu na ceremoniji otvaranja.
Jesi li kad probao i neke druge sportove?
Marko: Što se tiče drugih sportova, pokušao sam vidjeti odgovara li mi koji više od skijanja koje sam odabrao vrlo rano. Uz skijanje se oduvijek rekreativno bavim nogometom. Neki od sportova mi se zaista sviđaju, ali ni jedan od njih nije uspio u meni probuditi želju i ambiciju koja postoji kada treniram i natječem se u skijaškom trčanju.
Što je za tebe osobno posebno u tvojoj disciplini, što te gura kroz svaki trening i natjecanje?
Marko: Skijaško trčanje vrlo je zahtjevna skijaška disciplina te traži puno koncentracije i izdržljivosti. Ono što me najviše gura kroz treninge i tijekom samih utrka jest to da uvijek moram prelaziti svoje granice i uvijek moram dati 110% snage i izdržljivosti koju imam. Primjerice, kada trčim utrku od deset kilometara i pred kraj utrke sam dosta iscrpljen, ali znam da želim i moram završiti utrku. Osjećaj kada uspijem i stignem na cilj je neopisiv jer sam uspio završiti utrku za koju sam se pripremao cijelu godinu te sam zadovoljan i ispunjen. Takvo zadovoljstvo u meni budi velike emocije koje me vode uvijek do cilja, ali i koje me drže u ovom sportu sve ove godine. Naravno, treninzi su jako naporni, ponekad dođe i do ozljeda, ali sve se to na kraju, kada eto uspijem osvojiti utrku ili prisustvovati na svjetskim natjecanjima, isplati jer sam ostvario ono što želim.
Unutar pola godine bio si na dva najveća zimska međunarodna događaja na svijetu - Zimske olimpijske igre i Zimskoj univerzijadi. Koliko ti znače ta dva iskustva?
Marko: Prošle godine sam prvi puta trčao tri utrke na Olimpijskim igrama i to je, svakako, bila moja najveća sportska želja, ali i moj najveći uspjeh u sportskoj karijeri. Iznimno sam zahvalan jer sam imao priliku nositi hrvatsku zastavu na ceremoniji otvaranja te tako predstaviti Hrvatsku u svijetu. Što se tiče Univerzijade, također, drago mi jer sam sudjelovao na svjetskom okupljanju studenata koji, zajedno sa mnom, usklađuju faks i profesionalno bavljenje sportom. Bilo je lijepo družiti se s ljudima koji se odriču za svoje ciljeve kao i ja, a usto i izvršavaju svoje akademske obaveze.
Kako si zadovoljan svojim nastupima i konačnim poretkom u Lake Placidu?
Marko: S obzirom na ozljedu leđa koja me prati već nekoliko tjedana na Univerzijadi sam dao sve od sebe i otrčao utrke u punoj snazi. U prvoj sam utrci, sprintu, prošao u kvalifikacijama među 30 najboljih natjecatelja te sam bio peti od šest natjecatelja u svojoj grupi u drugom krugu natjecanja. U finalnom poretku zauzeo sam 25. mjesto. Drugu i treću utrku otrčao sam vrlo dobro. Trčali smo klasičnom i slobodnom tehnikom na deset kilometara te sam prvi dan zauzeo 53., a drugi dan 54. mjesto od osamdesetak natjecatelja.
Što ti prolazi kroz glavu i što razmišljaš kada si u trci, sam sa sobom?
Marko: Kada krene utrka najviše razmišljam o tehnici kojom trčim i o taktici kako trčati. Tijekom utrke pokušavam bodriti sam sebe i ne razmišljam koliko mi je još ostalo do kraja. Trudim se svakom sekundom dati još više snage i trčati najviše što mogu. Usto, često se i sjetim svojih navijača i podrške od obitelji, prijatelja i cure koji me gledaju i navijaju za mene, a to je uvijek dobra motivacija i velika potpora.
Kako izgledaju tvoji treninzi i raspored obaveza kada nije zimska sezona?
Marko: Krajem trećeg mjeseca mi završava sezona i onda krećem s lakšim i umjerenijim treninzima. Već krajem proljeća krećem odlaziti na prve pripreme. U proljetnim i ljetnim mjesecima najčešće radim sljedeće treninge: trčanje, planinarenje, bicikliranje, treninzi u teretani te vožnja i treninzi na rolerima.
A kako to sve usklađuješ s studentskim obavezama?
Marko: U zimskom sam semestru često na pripremama pa tako izostajem s nastave, ali se trudim, kada sam u Zagrebu, otići na sva predavanja i položiti kolokvije koje imam. Zbog toga često učim na pripremama kada nađem vremena. U ljetnom se semestru više posvećujem učenju te izlazim na više ispita i trudim se uvijek završiti godinu zaključno s jesenskim rokovima. Nekad bude naporno, ali se trudim da ni skijanje ni fakultet ne ostanu zanemareni, već nađem neku sredinu u kojoj uspijem rješavati oboje.
Imaš li ideju s čim ćeš se baviti kada završiš faks, ali i skijašku karijeru?
Marko: Student sam na Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, a čime se želim baviti u životu to ću prepustiti vremenu da kroz učenje na fakultetu i sport kojim se bavim prepoznam koje je moje životno usmjerenje i buduća karijera.
Još je puno aktivnih godina pred tobom - koji ti je najveći sportski san?
Marko: Trenutno mi je najveći sportski san nastupiti na još jednim Olimpijskim igrama i iz godine u godini biti sve bolji te trenirati najviše što mogu.
“Neki od uzora su mi sadašnji vrhunski skijaši iz skijaškog trčanja te olimpijski skijaši trkači iz Ravne Gore, mjesta u kojem živim”, zaključuje Marko.
Ceremonija zatvaranja Zimske univerzijade održana je u olimpijskom centru Lake Placid, a oduševljeni gledatelji su zajedno s FISU predstavnicima te lokalnim organizacijskim odborom pozdravili 1443 studenata sportaša iz 46 svjetskih zemalja te 540 sveučilišta. Kao dio ceremonije, FISU zastava službeno je predana Stefanu Lo Russu, gradonačelniku Torina, koji će biti domaćin FISU Svjetskih sveučilišnih zimskih igara 2025 te Lorenzu Lentiniju, predsjedniku CUSI Talijanskog sveučilišnog sportskog centra.
Zanimljivo, u ukupnom poretku osvojenih medalja, najviše su osvojili studenti iz Japana s 48 medalja, od čega 21 zlatnom, 17 srebrnih i 10 brončanih. Republika Koreja zauzela je visoku drugu poziciju, dok su predstavnici Francuske na trećem mjestu.
