ESI 2016: Volonteri medicinskog tima 24 sata u dežurstvu
Sanirali su slomljene arkade, razderotine, iščašene zglobove i uganute gležnjeve. Voditeljica volontera medicinskog tima Dora Miketek tvrdi kako je večernji susret prilika da svi oni s ostalim kolegama podijele situacije s terena.
Navečer oko 23 sata, kada volonteri odahnu nakon cijeloga dana, a sportaši se odmaraju za sljedeći, u Volonterskom centru na Kineziološkom fakultetu okupi se veselo društvo. Opušteno zavaljeni u fotelje, s osmijehom na licu kao da je podne, volonteri medicinskog tima započinju svoj brifing. Ima ih 30-ak. Uglavnom su studenti fizioterapije, ali nađe se među njima i studenata medicine, zdravstvenog veleučilišta, farmacije i kineziologije. Svi su oni tog dana bili na jednom od sportskih terena uz licenciranog liječnika. Nekima je dan prošao posve mirno, dok su drugi imali više posla. Bude tu ozljeda glave, razderotina, iščašenih zglobova, uganutih gležnjeva.
Doktori medicinskog tima Stipe Ćorluka, dr. med – pomoćnik koordinatora za Zagreb, Tomislav Čengić, dr. med. – koordinator medicinskog tima za Zagreb, Ante Subašić, dr.med. – član medicinskog tima i Dejan Blažević, dr. med. – pomoćnik koordinatora za Zagreb puni su hvale za svoje volontere.
S lijeva na desno: Stipe Ćorluka, dr. med – pomoćnik koordinatora za Zagreb, Tomislav Čengić, dr. med. – koordinator medicinskog tima za Zagreb, Ante Subašić, dr.med., član medicinskog tima i Dejan Blažević, dr. med. pomoćnik koordinatora za Zagreb
Koordinator medicinskog odbora u Zagrebu, liječnik Tomislav Čengić istaknuo je mlade volontere kao neizostavan dio medicinske podrške.
‘Pokrivanje tolikih sportskih lokacija bez njih jednostavno ne bi bio moguć. Ovo im je velika prilika za učenje, ali i za upoznavanje s međunarodnim kolegama biomedicinskih usmjerenja. Njihov angažman na ovim Igrama zaslužuje svaku pohvalu.’
Motivirani za pomaganje
Voditeljica volontera medicinskog tima Dora Miketek tvrdi kako je ovaj večernji susret prilika da svi oni s ostalim kolegama podijele situacije s terena.
‘Dijeljenje iskustva je neprocjenjivo. Nemoguće je da se u jednom danu svi mi susretnemo baš sa svakom vrstom ozljeda. Zato je važno da jedni drugima kažemo do kakvih je ozljeda bilo na sportu koji smo tog dana pokrivali, kao i što smo po tom pitanju napravili. Neki od nas se već duže vremena bavimo sportskom medicinom pa imamo i neke trikove koje rado dijelimo s drugima.’
‘Imam u svom timu toliko prekrasnih ljudi da mi je čast biti njihova voditeljica. Motivirani su do razine iznad koje sam očekivala. Bez problema odrade smjenu od 12 sati iako ih nitko na to ne tjera, a onda me zovu da uzmu još koji zadatak. Kad imaju vremena, odu na ispomoć drugim timovima jer shvaćaju da je ovo veliki projekt. Jako su odgovorni, bez iznimke dolaze na svaki teren sat vremena prije početka natjecanja.’
Unatoč ozljedama vraćaju se u igru
Tina Krmpotić diplomirala je fizioterapiju prošle godine i radi u ženskom rukometnom klubu ‘Lokomotiva’. Po osmijehu će ju prvi vjerojatno prepoznati karatisti koje je hrabrila tijekom natjecanja.
‘U suradnji s liječnicima, svima nam je u interesu da igrači ostanu u igri do kraja. Ono što me uvijek iznova oduševi je taj borbeni duh prisutan kod svih sportaša. Ma koliko bol bila velika, oni se vraćaju na teren. Imaju pravo na odmor, ali oni se ne žele ohladiti i nastavljaju se boriti razderanih usnica.’
Na povratku s muškog futsala susreli smo tandem koji čine liječnik Zrinko Šalek i student fizioterapije Robert Matošević. Zrinko je budući pedijatar koji nakon svog radnog vremena u bolnici Rebro odlazi na terene s nekim od studenata volontera.
Lakše spriječiti nego liječiti
‘Smatram ovu našu suradnju jako pozitvnom. Upoznao sam puno budućih kolega koji vole medicinu jednako kao i sport. Uskačemo u pomoć kad treba i navijamo za naše sportaše’, kazao je Robert koji čeka obranu završnog rada na studiju fizioterapije. Voli svoju struku i vidi se kao fizioterapeut nekog sportskog kluba.
‘Mislim da se kod sportaša najveća pažnja treba pridavati prevenciji ozljeda. To uključuje istezanja, situacijske treninge, kao i nadgledane treninge u teretani. Znam da zvuči izlizano, ali uvijek je lakše spriječiti nego liječiti.’
Medicinski tim volontera s edukacijama, koje je za ESI 2016. besplatno organizirao Zavod za hitnu medicinu, krenuo je davno prije Igara. Ono na čemu su zahvalni medicinskom odboru i cijeloj organizaciji Igara jest edukacija na kojoj su se naučili služiti vanjskim defibrilatorom koji se nalazi na svakoj lokaciji natjecanja. Mapi svojih brojnih vještina i znanja ovi mladi ljudi mogu pridodati i certifikat kojim se potvrđuje njihovo znanje tehnike oživljavanja.
Martin Oroz je student četvrte godine medicine na Sveučilištu u Zagrebu. Volontiranje opisuje kao pozitivno iskustvo, a ističe svoje prvo noćno dežurstvo.
‘Dva sam dana dežurao u privremenoj ambulanti i po prvi puta odradio noćnu. Liječnik je bio u stanju pripravnosti, ali i ja sam preuzeo svoj dio odgovornosti. Iako nije bilo nikakve intervencije, to ću zauvijek pamtiti.’
Eszter već razmišlja o Coimbri
Ovogodišnje Igre peti su volonterski angažman za Eszter Gulyás iz Mađarske koja je prije mjesec dana diplomirala na farmaciji. Prvi put je volontirala na ESI u Cordobi 2012. Kolege iz tima ju ističu kao važnu članicu zbog znanja o primjeni lijekova kojima nadopunjuje njihove zaključke.
‘Najljepše od svega mi je što svoje znanje farmacije mogu povezati sa sportom. Moji su roditelji učitelji tjelesnog odgoja, a ja sam se 15 godina bavila plivanjem i na fakultetu igrala u odbojkaškoj ekipi. U rujnu odlazim na postdiplomski Erasmus u Njemačku, a nadam se volontirati na sljedećim Igrama u Coimbri.’
Na pitanje o najčešćim ozljedama po sportovima, tim se jednoglasno slaže da trebamo pričekati kraj natjecanja za takav statistički podatak. Do sada se najviše događaju ozljede glave, što i ne čudi s obzirom na broj kontaktnih sportova. Ipak, kažu kako ne postoji velika razlika u broju ozljeda po spolu.
‘Dečki su možda kršniji pa se manje ozljeđuju, ali borbenost djevojaka uvijek iznova oduševljava. Jedna se ragbijašica htjela vratiti na teren nakon šivanja. Na igrama vlada prekrasan sportski duh i osjećaj za fair play.’
Ono što treba istaknuti kod ovih mladih ljudi jest njihov entuzijazam, volja i želja za učenjem. Oni su, poput sportaša, pravi dokaz da studirati i raditi ono što se voli nije pitanje izbora. To je pitanje strasti.
