UniSport priče: Karla Kordić svojim skijanjem inspirira druge
Kada juri niz padinu, sve nestaje – buka, brige i strah. Samo Karla, snijeg i glas njezine vodičice u slušalicama. Dvadesetjednogodišnja studentica fizioterapije i hrvatska paraskijašica iz Donje Lomnice osvojila je broncu na Zimskim svjetskim sveučilišnim igrama u Torinu, a njezina priča inspirira i one koji nikada nisu stali na skije. Iza sportskog duha krije se i znatiželjna duša koja uživa u razgovorima o tuđim hobijima i otkrivanju novih svjetova kroz ljude oko sebe, a mi smo imali priliku razgovarati s njom i bolje je upoznati.
Svijet iz Karline perspektive
Karla je rođena s albinizmom i zbog toga ima poteškoća s vidom, ali njezina odlučnost daleko nadmašuje svaki nedostatak. I sama je prvo sumnjala u mogućnost da trenira skijanje, no njeni uspjesi su tu da sruše ovu stigmu. Trenirati je počela na prijedlog nastavnice iz tjelesnog, a vrlo brzo je dobila poziv da trenira za reprezentaciju.
“Mene uvijek iznenadi kolika je razlika u tome koliko dobro ljudi bez oštećenja vida vide, a moje prijatelje iznenadi obratno, koliko ja ne vidim neke stvari. Mislim da bi bilo jako zanimljivo vidjet ljude kako bi se snašli da su na mom mjestu”, započinje.
Kada skine kacigu i zimski kombinezon, ona voli glazbu, filmove i putovanja, uživa u vožnji bicikla i obožava životinje (osim golubova, kojih se pomalo boji). Nadahnjuje je i svaki odlazak u prirodu, a izrazito je i kreativna – bilo da se radi o šminkanju, biranju outfita ili ukrašavanju kolačića.
Na skijama – bez briga i s krilima
Posebno pamti trenutak kad je pobjedila strah od nekontrolirane brzine. Naime, trener im je dao zadatak da se spuste samo ravno i bez zavoja. Rezultat takvog spusta je postizanje izrazito velike brzine. Karla je u početku osjećala strah, ali kad je krenula brzo je shvatila da joj se ništa neće dogoditi i osjećala se neopisivo.
“Kada osjetim udar adrenalina automatski se izbrišu sve brige i problemi, fokusirana sam samo na skijanje i osjećam se kao da sam dobila krila”, kaže nam Karla.
Dok skija, od velike joj je pomoći njena vodičica Andrea Jezidžić. One su zapravo povezane putem slušalica te ju Andrea “iz daljine” navigira. U cijelom tom procesu, svakako je gotovo najvažnije povjerenje između njih dvije kako bi Karla u potpunosti mogla skijati bez ijedne brige.
Povjerenje u sebe pruža najveću moć
Ova mlada paraskijašica priznala nam je da skijanje zna biti i jako frustrirajuće: puno trenira (a nikad treninga dovoljno), uvjeti znaju biti raznoliki, moguće su ozljede, često je na putu i malo odmara. U takvim situcijama najvažniji je pozitivan pristup koji sebi ponavlja, a najveću moć daje joj povjerenje u samu sebe: “Možeš ti to, to je samo skijanje, pazi na stav, nemoj se ukočiti, znaš krenuti i znaš kako stati tako da će sve biti u redu!”
Skijanje je sport u kojem se dogodi da nastup traje jako kratko, padneš, ispadneš ili jednostavno ne prođeš kvalifikacijsku trku. Karla nam je odgovorila i kako se nosi u tim trenutcima: “Pokušavam iz loših trenutaka izvući lekciju i sjetiti se da svaka naizgled loša situacija može u budućnosti postati dobra priča.”
A dobrih priča ima podosta. Ova dvadesetjednogodišnjakinja se može pohvaliti s nekoliko velikih uspjeha u četiri godine koliko se bavi paraskijanjem. Osim već spomenute brončane medalje sa zimske Univerzijade, izdvajaju se i dvije zlatne medalje na slalomskim utrkama u Sorembergu, bronca u Matreiu te dvije pobjede u Malbunu u slalomu i veleslalomu. Međutim, za nju prava pobjeda nije medalja – to je trenutak kad nadmaši samu sebe, oslobodi se straha i postane malo bolja i brža nego jučer.
U situacijama kad sumnja u sebe i kad joj je potrebno ohrabrenje tu je cijeli njezin tim, ali ipak najveća podrška joj je njena obitelj.
Novu strast pronašla je studirajući fizioterapiju
Dok drugi traže balans između faksa i života, Karla ga koristi doslovno - prvo uči kako tijelo funkcionira, a znanje odmah testira na stazi. Trenutno je četvrta godina fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Pri upisu, nije bila sigurna koji fakultet odabrati, ali izgleda da je izbor bio pravi. “Na prijedlog razrednice iz srednje škole zainteresirala sam se za fizioterapiju. Vidjela sam da je primjenjiva i da je spoj sporta, rada s ljudima te pomoći drugima.”
Veliku povezanost pronašla je između skijanja i fizoterapije. Skijanje joj je tako pomagalo u usvajanju gradiva s faksa, a danas joj, kaže, fizioterapija pomaže u osvješćivanju svog tijela dok skija. Primjerice, koje mišiće treba aktivirati prilikom određenog zadatka ili gdje joj se treba nalaziti centar ravnoteže.
Njezino sportsko iskustvo svakako joj pomaže i da razumije druge sportaše ili ljude u boli: “Skijanje je sport s dosta ozljeda tako da smo i ljudi koje poznajem i ja dosta toga iskusili. Također, para skijanje je sport s različitim vrstama tjelesnog invaliditeta, s tim da su neki nastali u raznim nesrećama nakon kojih su se osobe oporavile i vratile u život punim plućima. Poučena njihovim iskustvom i pričama, ali i vlastitim, pokušavam pomoći ljudima i motivirati ih.”
Koraci u budućnosti
Karla ne gradi daleke planove jer ju je život naučio da se sve brzo i konstantno mijenja. “Ne razmišljam previše o budućnosti i pokušavam se prilagođavati i živjeti u trenutku”, kaže.
Unatoč tome, ima jasno definirano što je za nju “vrh planine”. “Za mene je to definitivno ostavljanje dobrog rezultata i traga iza sebe te spoznaja da sam svojim znanjem i radom pomogla pojedincima i društvu”, nesebična je.
Svojim uspjesima, djelima, ali i stavovima, Karla pokazuje kako svakodnevno teži ka tome vrhu, unatoč tome što društvo danas često na krivi način percipira parasportaše. Ipak, Karla zna da parasportaši svakodnevno ruše te predrasude – “Čini mi se kako postoji stigma oko para sportova i kako ljudi smatraju da su oni “dosadni” i da možda “nisu na razini pravog sporta”, ali zapravo puno je napetije gledati ljude bez noge ili ruke kako voze spust i savršeno održavaju ravnotežu, slijepe ljude kako se spuštaju niz padinu ili ljude u kolicima kako se isto tako zapanjujuće skijaju.”
Unazad nekoliko mjeseci, stekla je veću popularnost te je često pod povećalom, ali govori nam kako se pozitivno iznenadila ljudima u okolini, koje zna samo iz viđenja. Naime, drugi ljudi joj stalno prilaze, čestitaju i puni su podrške, a mislimo da je to svakako prava motivacija za dalje. Nadamo se da će dio te popularnosti doprinijeti rušenju stereotipa o parasportu te da će sve više ljudi početi pratiti put naše Karle, ali i ostalih parasportaša.
Danas, kada sve ide brzo i kada često zaboravimo cijeniti male pobjede, Karla nas podsjeća da svaka staza – bila ona prekrivena snijegom ili svakodnevnim izazovima – vrijedi ako ju prođemo s vjerom u sebe i bez straha od pogreške. Njezina priča nije samo priča o skijanju i studiranju, nego o hrabrosti, upornosti i radosti koja se rađa kad znaš da si nadmašio vlastite granice.