Od Splita do svjetskih medalja - Goran Mahmutović kao dio nove generacije veslača
Zadnjih nekoliko mjeseci uz imena naših poznatih i uspješnih veslača poput Sinkovića i Martina, često se moglo pročitati i ime našeg Gorana Mahmutovića. Iako dolazi nakon generacija koje su ostavile neizbrisiv trag, pritisak trenera, javnosti, a i samog sebe uvijek pokušava pretvoriti u motivaciju. Posljednji period donio je mnogo novih izazova za njega, a uz nastup na velikim natjecanjima sa seniorskom reprezentacijom posebno bismo željeli istaknuti srebro na ovogodišnjim Svjetskim sveučilišnim igrama Rhine-Ruhr (Univerzijada), u kategoriji dvojca na pariće. Kakav put se krije iza ovog mladog sportaša i studenta te kakve planove ima za budućnost, donosimo vam u nastavku teksta.
Od samog početka do današnjeg dana
Goran je rodom iz Splita pa je tako i njegov veslački put krenuo u tamošnjem HVK Mornar još 2012. godine, kada je otac veslač stavio u brod jer im je falio kormilar.
“Nakon što sam se godinu dana motao po kormilu, zamirisalo mi je veslanje i htio sam ga probati. Zanimljivo, sasvim slučajno postoji i slika mog prvog treninga u gondoli, čamcu za početnike”, prisjeća se. Nekoliko mjeseci nakon toga odveslao je prvu regatu, a ostalo je povijest.
Dugi niz godina trenirao je u Splitu, a zatim se zbog studija preselio u Zagreb i našao pred odlukom na koju nailazi svaki veslač koji dolazi u studirati u glavni grad, a to je da je za nastavak veslačke priče lakše i jednostavnije prijeći u zagrebački klub.
“Ja sam nekako želio nastaviti trenirati i nastupati za klub iz kojega sam potekao i imao sam sreću da se javio Veslački klub Zagreb, prijateljski klub HVK Mornar, koji je izašao u susret i omogućio mi treniranje u svojim prostorima i osigurao mjesto za čamac na Jarunu. Na tome sam im neizmjerno zahvalan, jer bez njih ne bih uspio u svojoj želji“, priča Goran.
Ima li razlike u veslanju između ova dva grada? “Naravno da postoji. Ona se najviše očituje u treniranju na vodi - u Zagrebu se može veslati gotovo svaki dan, a u Splitu to ovisi o vremenskim prilikama, odnosno neprilikama. Za trening "na suhom" bi ipak dao prednost Splitu radi kvalitete zraka i više sunčanih dana, a i dom je ipak dom.”
Kada bih od svega u veslanju trebao najdraže trenutke, za njega su to ranojutarnji treninzi u Splitu: “Često se na more može izaći samo rano ujutro, tako da je buđenje već u 5, a malo prije 6 krećemo s treningom. Ima nešto posebno u tome kada tako rano sjedneš u brod, sunce svita, grad se budi. To su prizori zbog kojih se isplati tako rano probuditi. Ne bih izdvajao neki uspjeh kao najdraži, svaki je nagrada i potvrda dobrog rada i vodilja za dalje. Mene najviše inspiriraju sportaši i sportašice koji su pokazali da se vrhunski rezultati postižu isključivo kroz rad, predanost i karakter”, dijeli nam Goran.
Poziv u reprezentaciju i veliki uspjesi kao kulminacija
A upravo takvo razmišljanje dovelo ga je do vrhunca karijere. Posljednja sezona i 2025. godina donijele su Goranu nova iskustva i uspjehe. Promjenom vodstva u Hrvatskom veslačkom savezu i otvaranjem olimpijskog ciklusa za LA 2028, započeo je i projekt četverca na pariće, Nakon svih treninga, ranog ustajanja i truda, Goran je dobio priliku biti dijelom A reprezentacije na Europskom prvenstvu u Bugarskoj, odnosno uz Karla Borkovića, Borisa Cesareca i Roka Boškovića na Svjetskom prvenstvu u Šangaju.
“Sezona je bila izazovna, trebalo se prvo izboriti za mjesto u četvercu za Europsko prvenstvo, a onda i za Svjetsko prvenstvo. Kroz cijelu sezonu smo imali provjere unutar reprezentacije i bilo je izazovno, ali smatram da nas sve to gura naprijed da učimo i rastemo. Rezultati utrka ove godine nisu uvijek bili jednako dobri, ali svako prvenstvo vidim kao dio puta, odnosno mjesto gdje mogu naučiti nešto novo i postati bolji. Kada bih sve morao sažeti u tri riječi, one bi bile: učenje, napredak i dosljednost.”
Upravo Karlo Borković bio je njegov partner dvojca na pariće u nastupu na Svjetskim sveučilišnim igrama u Duisburgu, a kako je došlo do toga da putuju u Njemačku, ispričao je od početka: “Kako smo Borki i ja u projektu reprezentativnog četverca na pariće, u sklopu jedne izborne utrke zajedno smo veslali u dvojcu i bili uspješni. A kako smo obojica studenti, pala je ideja o Univerzijadi. Usput se poklopilo da je ona u 7. mjesecu, kada nismo imali reprezentativnih obveza, a da kolegama iz reprezentacije Ivanu Talaji i Davoru Poljančiću uz trenera Tonija Urlića odgovara sparing uoči priprema za mlađeseniorsko svjetsko prvenstvo. Trener nas je objeručke primio da zajedno treniramo i mislim da smo svi međusobno napredovali te smo mu jako zahvalni na tome. Boravak u Njemačkoj bio je odličan, od samog dolaska, do ljudi iz stožera te volontera koji su se brinuli da nam ništa ne fali i bude tiptop. Kada smo dolazili, znali smo da vrijedimo, ali i da ce biti solidna konkurencija što se pokazalo točnim jer su sami finiši polufinala odlučivali o plasmanu dalje, a u finalu smo isto svi bili blizu. Nakon tako teškog polufinala, a i uzbudljivog finala, doći do drugog mjesta je bio odličan osjećaj, pogotovo jer smo jedini uz Talijane vozili dvije discipline, a nažalost, nismo imali snage za doći do medalje i u četvercu sa sestrama Farac. Organizacija samog natjecanja je bila na jako visokom nivou, a bilo je zanimljivo boraviti na istom mjestu sa sportašima drugih sportova i imati mogućnost pratiti ih.”
Uspješan rezultat donio je dečkima srebro, a Goran nam kaže kako medalju čuva sa ostalima, na veslu prikvačenom na zid koje je donio još sa jednog juniorskog natjecanja. Uz to srebro, Goran broji i nekoliko medalja sa studentskih natjecanja, ponajviše EUSA europskih prvenstava, poput zlata u osmercu i zlata i srebra u dvojcu na pariće. Europska sveučilišna natjecanja, kako nam kaže, imaju malo slabiju konkurenciju sa nekoliko jakih imena, ali tu mu svakako pomaže i prethodno iskustvo koje ima. Nažalost zbog reprezentativnih obveza, neće moći nastupiti na sljedećem sveučilišnom prvenstvu iduće godine u Zagrebu.
Pobjednik i van čamca
Sport mu je ogroman dio života, a izvan vode cijeni mir, dobre ljude i jednostavne trenutke. Provesti normalan, opušten dan sa djevojkom ili druženje s ekipom, uživanje u filmovima, serijama ili zajedničko gledanje utakmice je ono što mu puni baterije.
„Od hobija bih istaknuo skupljanje kolekcionarskih sličica i kartica. Već par godina skupljam kolekciju svih kartica i sličica Marka Livaje koje postoje. Skupio sam ih šezdesetak, neke zaista vrijede, a upoznao sam i dosta ljudi diljem svijeta tijekom potrage”, kaže o sebi. Malo je poznato da se nije zaustavio na sličicama nego ima autorske veze s pjesmom Disconnect Marko Livaja.
Prije dvije godine, pred ovim mladim veslačem našao se još jedan veliki izazov - životna utrka koju je pobijedio u svom stilu.
„U zimu 2023. krenuo sam imati nesnošljive bolove u donjem dijelu trbuha. Nakon antibiotika i nekoliko odlazaka u bolnicu, uputili su me kod urologa te mi je dijagnosticiran tumor testisa.Dva dana prije prve velike regate u sezoni. Bio sam van sebe, kao i moja obitelj i bližnji. U roku dva dana bio sam operiran, a PHd nalaz pokazao je da se radi o agresivnom tumoru i da će mi biti potreban jedan ciklus kemoterapije. Zanimljivo je to kako sam zapravo cijelo vrijeme od operacije trenirao, nije naravno istim intezitetom, trebalo se i od operacije i šavova oporaviti, ali postepeno sam došao do razine gdje mogu raditi solidne treninge, a fizička aktivnost bila mi je preporučena. Sa vode sam zapravo samo izbivao do zarastanja rane od operacije, a nakon kemoterapije u srpnju, nastavio sam gdje sam stao”, podijelio nam je Goran.
Odmah nakon povratka, zajedno s Borisom Cesarcom krenuo se pripremati za Europsko sveučilišno prvenstvo u rujnu. Kako sam kaže, uspješno se oporavio od kemoterapije, odlično se pripremio, a dečki su osvojili zlato na tom prvenstvu.
„Moj pristup sportu i životu promijenio se. Znate onu izreku, što te ne ubije, to te ojača, Rekao bih da sada neke naizgled stresne situacije proživljavam potpuno smireno. Moja bolest me naučila zahvalnosti pa uživam u svakom danu, treningu, druženju sa obitelji, curom i prijateljima i sretan sam. Ovim putem bih se htio zahvaliti još jednom svima koji su mi pružili podršku u tom teškom razdoblju.“
Veslanje kao akademski sport i njegova dualna karijera
Kako smo već i spomenuli, Goran trenutno živi u Zagrebu zbog studija strojarstva na FSB-u. Otkrio nam je kako je oduvijek bio sklon matematici, fizici i programiranju te je htio nastaviti u tom smjeru. Danas, uspješno pronalazi i poveznicu između struke i veslanja – „Ako se malo dublje uđe u srž, način izrade brodova, telemetrija zaveslaja, konfiguracije su samo neke stvari koje čine poveznicu između njih.“
Zahtjevan fakultet, ali i naporni treninzi često znaju biti teški za balansiranje, sa dobrim planiranjem, rasporedom i redovitim učenjem se sve može stići kaže nam Goran. U njegovom slučaju znatno pomaže i potpisani Ugovor o studiranju, koji mu omogućuje lakše usklađivanje treninga i studija. Međutim, dualna karijera ima i velike prednosti:
“Koliko god biti tako na dvije strane izgleda teško, često mi fokus na jednu stvar zna pomoći da odmorim glavu i preokupiranost od druge. Rekao bih da je to ogroman plus dualne karijere. Jedino što mi ta dva svijeta oduzimaju je slobodno vrijeme, kojega nemam puno haha. Ali, to je mozda i dobro.”
Kako je biti dio sporta koji je od svojih samih početaka akademski i predstavlja dualnu karijeru te što misli potvrđuje li to hrvatsko veslanje?
“Kao sto ste rekli, veslanje je akademski sport. Utrka Boat race u osmercima između Oxforda i Cambridgea, dva možda i najprestižnija sveučilišta popraćena je diljem Europe i najbolji je pokazatelj toga. Kod nas vidim sve više fakultetskih veslačkih sekcija i da vlada dobro ozračje u njima. To me stvarno veseli, pogotovo jer vidim da se priključuju i studenti koji nikada prije nisu bili veslači te ostaju dugi niz godina. Veslanje na fakultetu je idealno za studente koji traže nešto što mogu trenirati. Raznovrsnost treninga, od teretane i treninga "na suhom" do veslanja u osmercu daje mogućnost da se svatko negdje pronađe. Također, veslati u osmercu, kraljevskoj disciplini, daje dodatnu čar svemu tome, pogotovo kada su utrke poput Regate Sveti Duje u Splitu”, kazuje.
I hrvatski najuspješniji veslači reprezentativci bili su nekada studenti, poput Damira Martina, braće Sinković koji su ujedno i UniSport Ambasadori, i dr. Goran kaže da ne osjeća pritisak trenera i javnosti kao predstavnik nove generacije koja treba nastaviti njihove vanserijske uspjehe.
“Svjesni smo da dolazimo nakon generacija koje su ostavile neizbrisiv trag u hrvatskom veslanju, ali ne doživljavamo to kao teret, nego kao putokaz. Naravno da postoji pritisak - i od trenera, i javnosti, i nas samih — ali pokušavam ga pretvoriti u motivaciju”.
A za kraj, Goran je imao posebnu poruku za sve koji se bore sa nekom svojom utrkom i borbom: “Naučio sam da iz svega što radim mogu izvući neku pouku. Sve sto sam proživio me naučilo nečemu što mogu iskoristiti u budućnosti. Za sve one koje imaju svoje utrke i borbe…budite hrabri i ustrajni, ne smijete se bojati. Niste sami, potražite pomoć ukoliko je trebate, nemojte oklijevati. I ne predajte se nikad!”